Sećam se Prištine jako dobro, jer sam pre radio u Čaršiji, čak Čaršije Sarajeva ili Bit-pazar u Skoplju nisu bili dobri kao naša Čaršija. Ali nažalost, u to vreme je vladao okupator i oni su nas terali da sve srušimo deo po deo i izgubila se estetika našeg grada, a oni su ostvarili svoj cilj. Ali je ponajviše naš narod ostvario taj cilj. Radio sam ovaj zanat od kada sam imao 14 godina.
Završio sam srednju školu “28 Nëntori” ranije, srednja ekonomska škola. Te ulice su bile popločane kaldrmom, popločane kaldrmom, znate šta mislim, popločane su kamenjem. Onda je od kamenog krenulo da, ne, bilo je opet popločano kamenjem a onda je asfaltirano. Sada je beton ali još uvek deluje kao da je od kamenja, isto.
Grad je bio… Sada je činjenica da se izgradilo, ali tada je izgledalo mnogo, mnogo, mnogo lepše nego sad. Ali, iskreno, čak i ljudi su bili bolji nego sad, nije bilo mržnje prema drugima.
Jakup Ćešmedžiu je rođen 1950. u Prištini. 1964, sa 14 godina, postao je krojač i bavio se tim zanatom deset godina. G. Kešmedžiu je završio Višu ekonomsku školu, a kasnije je menjao poslove od Lutrije Kosova do Pozorišta Dodona. Nakon proterivanja Albanaca iz javnih institucija tokom 1990-ih, vratio se svom starom zanimanju krojača i otvorio prodavnicu koja proizvodi torbe, u kojoj još uvek radi. Danas g. Kešmedžiu živi u Prištini sa svojom porodicom.