…Tako da smo nastavili da radimo, znate, živeo sam u kući gore i bilo mi je interesantno jer kada sam pogledao kroz zadnji prozor, iz svoje spavaće sobe, gledao sam dole na ono što sam kasnije saznao da je Arhitektonski fakultet Univerziteta u Prištini. Znate paralelni univerzitet, gledao sam dole u ovu nedovršenu zgradu, nije imala prozore, znate to je bio samo beton i crvene cigle. To je bilo sve, ali nije bilo prozora i učenici su sedeli na klupama u ovoj nedovršenoj zgradi, zimi uvezani u kaputima, kapama i rukavicama, i imali su svoje table za crtanje i t-kvadrate i sve ostalo. I samo bih stajao gore i gledao o i mislio, ‘znaš, moj bože, kako imaju toliku volju da uče’.