Došli su i uhapsili me u ime naroda. Držali su me… dakle bilo je negde oko 10:00 sati. Taj dan je bila stafeta, prolazila je kroz Prištinu. Mi smo svi imali dužnost, da to propadne, da zabrljamo stvar. Ali mene su uhapsili. […] Ali onda sam saznao i da su me snimali u kancelariji. Ja nisam razgovarao u kancelariji jer ja sam znao da imam telefon u kancelariji, ali sam dolazio u pošti [da pričam na telefonu]. Našao sam jedan insert i tako sam saznao. Tito je bio pred smrti, bio je u tim, po tim slovenskim bolnicama i vreme je nekako bilo hladno, ne znam. Ja sam pričao sa njim [aktivistom ilegale] kažem mu: ‘Kakvo je vreme tamo? Da li je mraz?’ ‘Ne, ne’, u Beogradu. Kažem: ‘U Sloveniji je mraz, smrzne ti se i prst i noga’, znaš, jer su mu odsekli [Titu]. Tu sam shvatio da su me snimali. Onda sam znao i kad su došli da me snime, znaš. Onda sam znao. Ali pratili su me, oni su me pratili.