Grad nevidljivih žena
Na Kosovu, mnoge žene se okreću poslovima bridge o deci i starima i održavanju domaćinstva. Država nikada nike regulisala ovu vrstu visoko feminizovanih poslova, stvarajući na taj način disparitete na tržištu rada. Nevidljive za zakon, negovateljice i kućne pomoćice prepuštene su na milost i nemilost svojim poslodavcima, koji odlučuju da li će s njima pravično postupati.
Životne priče kao pristup primenjen na intervjue u okviru usmene istorije pokrivaju samo delić iskustava negovateljica i kućnih pomoćnica, ali nude dragocen uvid u neregulisanu ekonomiju na Kosovu. Intervjui se sastoje od nekoliko otvorenih pitanja o sećanjima iz detinjstva pre, za vreme i posle rata, o njihovoj kući, školi, kao i o iskustvima na poslu.
Sagovornice su imale između 22 i 65 godina. Snimanje je trajalo između 60 i 180 minuta. Pošto su tražile da budu anonimne, njihovi video-intervjui pretvoreni su u audio format i uređeni kao priče u trajanju od dva do osam minuta.
Vođa Projekta
Kaljtrina Krasnići
Tim Projekta
Renea Begoli, Anita Susuri i Ivana Radović
"Jako teško. Ne znam kako da to objasnim, kad prvi put odete u kuću, to je kao u stranoj zemlji. Ne znam, nikad nisam bila, ali isto je kao kad odete u stranu zemlju u kojoj ne poznajete okruženje... početi od nule prilično je težak posao."