Išla sam, da ti kažem išla sam u školu do četvrti razred. Ali to išla pa ne išla. Znaš kako je bilo kod nas janjevaca tu su mnogo grešili i sad možda se neko kaje sad i to sve. Ovaj sam ti bila dete ono, za doma. Mama me je puštala ja budala nisam bila kad sam sve prošla toliki svet i školu. Ali oni svi su vikali žensko dete da se uda, kao znaš, šta će gu škola ona treba pelene da pere. A muško dete i onako će dizat pakete, kao radi da ide po tezge. E to je to bilo.
Onda mama kako je rađala tamo se kopalo mama me pusti u školu pa ne. Ona će se uda kakva škola, ona će se uda, to. E kad je tog brata kažem ti kad je rodila, bila sam mesec dana ja doma nije me puštala u školu pa je izašla kazna da se plati. Četvrti razred sam bila u peti da idem. Kaznu je platila mnogo pa posle me pustila u školu da idem, ali bez sveske, bez knjige, gubila vreme u školu.
Tri godine posle kako sam četvrti prošla u peti, tri godine u peti sam išla. Eto, uvek se zezam sad u školu kažem ove direktorice i ove, da mi date diplomu. Kaže zašto Marija, pa ja sam išla u školu, hoću diplomu. Ona kaže, ‘Kako diplomu?’ Pa rekoh, ‘Ja sam išla tri godine’, rekoh, ‘treba i to da znači nešto rekoh, znaš šta rekoh, i to je žrtva.’ A ne diplomu samo ovaj, diplomu hoću da mi daš rekoh. Ja neću nigde da gu dam rekoh ne treba mi za posao, kao da… I obećali su mi da će da mi naprave jednu kao osam razreda da sam završila hoću da uramim da imam, jer sam tri godine u peti.