Optužnica je bila veoma teška. Rekao sam, rekao sam ranije tokom razgovora, imali smo trinaest odluka za pogubljenje, ja sam ih sam pročitao imam te odluke negde. Kazalo se: “Ne postoji nikakva mogućnost da se ova kazna ublaži”. Tada je bio direktor jedan Albanac, neki Šera, Šerafedin Ajeti. […] Bio sam jedini iz grupe od 14 ljudi koga su odveli u zatvor u Beograd. Zašto? Došao je advokat, imao sam Adema Vokšija kao advokata, rekao sam: ‘Kakvo je stanje advokatu?’ Pitam ga. Rekao je: ‘Pa, Ibuše rekli su dvojica bez duše, jedan bez glave’. Ali on nije smeo toliko da priča, u čeliji onih zatvorskih sala, sve se prisluškivalo.
I ovako je gledao {gleda okolo} da mi da do znanja da… Rekao je: ‘122 svedoka’ rekao je: ‘svedočili su o tebi’ reče: ‘i dokazi’ reče: ‘su tu’ reče: ‘mogu da ti ih donesem da pročitaš’ reče: ‘ne pitaj kakvi su’. Kao što rekoh svedočili su da niko nije mogao da uđe u rudnik bez dozvole Ibuša. Dakle, to je bio dosta teški dokaz, dakle svu odgovornost su bacili na mene. Rekao je: ‘Ali videćemo’. Svedočio je neki, neki čuveni Srbin koji je bio veliki neradnik, da: ‘Ne samo organizaciju štrajka, nego on zna i broj cipela rudara’.
Ibuš Jonuzi je rođen 1950. godine u selu Pasoma u opštini Vučitrn. Završio je srednju tehničku školu “Boris Kidrić” u Mitrovici 1973. godine i iste godine se zaposlio u flotacionom rudniku “Trepča” u Starom Trgu. Gospodin Jonuzi je radio kao tehnički direktor u “Trepči” do 1989. godine, kada je i uhapšen. 1992. postao je član vlade na čelu sa Ibrahimom Rugovom. 2014. godine vratio se u “Trepču”, gde je do penzije radio kao zamenik upravnika. G. Jonuzi trenutno živi sa porodicom u Vučitrnu.