Mogu reći da sam bio onako malo buntovnik kao momak, bio sam napredniji ili kako god. […] Došao sam do ideje da formiram Udruženje albanskih studenata u Beogradu.
Ovo nije bilo samo kulturno-književno udruženje. Ali na legalan način smo se organizovali gde ćemo kasnije razvijati svoju nelegalnu delatnost. Ali da zaštiti ovu legalnu stranu organizacije, a ne protivzakonitu. Dakle to sma dobro smislio. Na početku sam razgovarao sa najvernijim drugovima, ti koji su mi bili odani. Oni su pristali. Prihvatili su da to formiramo. Imali smo sastanak, bio je to književni čas. Ustao sam i objasnio koncept i ideju i zahtev da se formira udruženje. Svi su odobrili.
Da ne bi ostalo da smo samo jedna grupa sastavili smo na jednom papiru i svi smo potpisali da smo u saglasnosti da se formira udruženje. Tu je bio i Setki Imami, stari radnik u Beogradu. Ne ynam da li je bio i Anton Četa, ne sećam se dobro. Dančetović koji je bio šef katedre nike potpisao.
Agim Đakova je rođen 1935. godine u Đakovici. Godine 1966. diplomirao je na Istorijsko-filološkom fakultetu na odseku za engleski jezik u Tirani. Godine 1960. izručen je Albaniji zbog političke aktivnosti koju je razvijao u okviru udruženja “Përpjekja”, koju je sam osnovao. U godinama 1966-1970 radio je kao urednik u Albanskoj telegrafskoj agenciji, dok je od 1988. do 1990. radio kao scenarista u Konistudio “Nova Albanija”. 1999. godine se vraća na Kosovo, gde počinje da radi kao urednik za kulturu u novinama “Bota sot”. Sada je u penziji i sa porodicom živi u Prištini.