Večernja scena u to doba… Begoli je pripremao “Jom Talent se jo Mahi” [Ja sam talenat, nema tu šta], koji se stalno bavio društvenim problemima i na neki način cinično govorio o našoj svakodnevici. Interesovanje publike je bilo ogromno. U Lutarskom pozorištu, pokušali smo da organizujemo sve što je nedostajalo u školskom životu, koncerte, maskenbal. Nekako smo pokušali da pokrijemo prazninu koja je postojala u školama. Znači, pozorište u to vreme nije bilo samo pozorište. To je bio vrtić, zabava, obrazovanje i sve ostalo. I nadam se da sam bila uspešna u tom poslu.
Međutim, nismo dopustili da ljude savlada tama koja je bila prisutna svuda, na ulicama, kod kuće. Ovo je bila neka vrsta oaze u kojoj su mogli da se osećaju slobodnije, više… da vide drugačiji svet, da žive malo u toj bajci, u toj iluziji. Dašak svežine za te ljude.
Meljihate (Melji) Ćena je rođena je 15. decembra 1949. godine u Mitrovici. Studirala je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Počela je da radi za Radio televiziju Priština odmah po osnivanju, gde je radila do devedesetih, kada je RTV Priština zatvorena od strane Miloševićevog režima. Paralelno sa svojim radom na televiziji, 1986. godine započela je rad u Lutkarskom pozorištu “Dodona” u Prištini, gde je debitovala kao režiser sa predstavom “Pylli është i të gjithëve” [Šuma pripada svima]. Radila je kao pozorišna režiserka u Lutarskom pozorištu “Dodona” do penzionisanja. Godine 2015. dobila je nagradu za životno delo od Ministarstva kulture, omladine i sporta. Ćena je glumila u mnogim pozorišnim predstavama i filmovima, kao što su “Martesa”[Brak], “Kësulat” [Kape] i “A dream” [San]. Trenutno je članica glumačkog ansambla u Lutkarskom pozorištu “Dodona” u Prištini.