Dok je Shefqet Peqi to govorio, ušao je komandir i rekao, ‘Na samom smo pragu oslobođenja naše domovine Albanije, ali naše operacije će takođe nastaviti i na jugoslovenskim teritorijama dok ne proteramo i poslednji nacistički bataljon iz zemlje. Ovo je naređenje glavnog komandanta Envera Hoxhe, našeg komandanta Envera Hoxhe.‘ Kad je završio, mi smo ustali i ušli u mušku sobu, kako smo to tad zvali (smeje se), mislim da se ta prostorija i danas tako zove […] tada me je on upoznao sa Fadilom Hoxha i nastavio da priča sa ostalim prisutnima. Pored ostalih ljudi prisutnih ovom prilikom, tu su bila i dva partizana iz makedonske brigade, ali su bili obučeni u albansku tradicionalnu odeću. Domaćin kuće je sve vreme bio veoma tih. Bilo je to u vreme ručka pa smo postavili sto, veoma bogatu trpezu, kako samo Albanci znaju da spreme kada žele da počaste svoje goste. Kada smo završili sa obrokom, doneli su Barley kafu (smeje se) istu onakvu kakvu i danas reklamiraju. Dok smo pili kafu posle ručka, domaćin je progovorio i obratio se Faidlu Hodži, ‘Fadile’, rekao mu je, ‘sine moj, vidim da nisi sam. Nemoj verovati ovima.’
Ovo je bila mantra tokom svetskog rata u Đakovici i na Kosovu, da se ne sme verovati Srbima i Crnogorcima. Mi smo uvažavali i podržavali Pokret, ali sve vreme su ljudi mislili da će doći do rata sa Srbima i Crnogorcima, pa su zato ljudi uglavnom imali rezerve prema njima. Kasnije je ceo Komitet Narodno-oslobodilačke borbe bio uveren – ovde mislim na albanske komuniste, komuniste i Albance sa Kosova koji su o ovome bili informisani – da ovi ljudi jesu na strani Narodno-oslobodilačke borbe ali nisu voleli ideju o bratstvu i jedinstvu jer su Albanci mnogo propatili tokom perioda Kraljevine Jugoslavije.
Musa Dobruna je rođen 7. januara 1931. godine u Đakovici. On je ratni vojni veteran i član antifašističkog narodno-oslobodilačkog pokreta i penzionisani učitelj. Ima pet kćerki, živi u Prištini sa svojom suprigom Hydajete.