U tom periodu je bilo teže da se ide… a i zbog prirode predstave. Nije da smo dali predstavu u sali kulture jer na neki način to je bilo neprihvatljivo za tadašnji režim. Međutim davali smo po salama, koje smo improvizirali u školama. U sali za fizičko vaspitanje, ako je bilo. Bile su malo masivnije sale ako mogu reći, ili na primer, kad su nas pozvali po selima, svuda po Kosovu, ne samo u Glogovcu.
Desilo se da dajemo predstavu na prikolicama traktora koje su podstavili, improvizirali su po dvorištima škola za njihove predstave i mi smo to iskoristili. Ili po hodnicima škola gde su podstavljali klupe i tu na klupama se izvela ta igra glumaca, a drugi su sedeli na stolicama ili stojali na noge. Bilo je dece, učitelja, čak i seljaka iz okoline koji su dolazili da pogledaju jednu predstavu na albanskom.
Majlinda Sinani-Ljuljaj je rođena 1974. godine u Prištini. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, odsek albanski jezik i književnost. Uhapšena je iz političkih razloga 1996. godine i osuđena na dve godine zatvora. Trennutno radi u kancelariji Narodnog advokata i živi sa porodicom u Prištini.