Imali smo jedan slučaj, gde je jedan bio izrezan na licu. I on je govorio, „A ako ja oprostim, da li će mi se ovo ukloniti?“ Imao je neke ožiljke na licu gde su ga izrezali, gde je tokom tog sukoba bio prisutan i on. Bio je to slučaj pre dugo vremena i nije prihvatao ni na koji način. Jedan od članova naše grupe „Špresa“ Džavit Kabaši slušao ga je, on je bio njegov drug. Bio mu je drug i proveli su mnogo vremena zajedno. Slušao ga je i nije ga prekidao, kada je video da smo se bavili četri sata sa tim čovekom, sva ta grupa, ustao je i približio se Antonu Četi i rekao mu, „Profesore“, i on mu kaže, „Izvoli Kabaše!“ „Pruži mi ruku“ on mu pruži ruku, „neka ti je oprošteno! Ko pita njega?“ Ljudi, „Polako Džavit!“ „Ko pita ovog uličara, četri sata ovaj uličar, on nema savest. On je pobegao sa Kosova, bio je kažnjen tamo, pobegao je zajedno samnom. Došli smo ovde. On umesto da bude prvi, on nam pravi probleme, ‘Ko će da mi ukloni?`, idi kod doktora i uradi operaciju. Zašto, jel hoćeš da ti mi platimo? Plati sam. Ako imaš novca plati sam, ako nemaš ostani takav jer si dosta dobro. Imaš ženu, imaš decu. Nemoj da me smaraš!“ Počinju svi da se smeju. Reče, „Ko da je to neka velika stvar“ I onda ovaj nije imao kuda i ustao je i pružio ruku, reče, „Pošto ti je on oprostio, ja nemam šta da radim.“ [Kabaši] reče, “Ne samo što je oprostio,” nego je rekao „reci onima da on ima posla samnom, ja sam njemu dužan, a ne oni da se bave samnom.“ Kaže mu. Ustao je i on pružio mu ruku i rekao, „Profesore, neka ti je oprošteno.“ Imali smo razne slučajeve.
Da bi ste pročitali i čuli priču o prvom razgovoru sa Besimom Maljotom, molimo vas kliknite ovde.