KADA SU VESNICI POMIRENJA OTIŠLI U NJUJORKU: treća priča

Šabani i Domđoni

Sećam se slučaja porodice Mark Šabani i porodice Domđoni, dve porodice koje su iz opštine Đakovica, ali koje obe žive ovde. Oni su bili prijatelji između sebe. Desilo se jedno ubistvo u porodici, porodica Domđoni je u stvarnosti oštetila porodicu Šabani. Bio je tu neki profesor Marian Šabani ranije u Sjedinjenim Američkim Državama koji je bio ubijen od strane porodice Domđoni. On je bio i zet te porodice, ali su to bili međusobni problemi porodice i došlo je do ubistva.  

Đerđ Domđoni je bio član udruženja ‘Špresa’, i upravo je ovo slučaj za koji se udruženje ‘Špresa’ angažovalo više u ovom pravcu jer je jedan od članova saveta udruženja ‘Špresa’ bio u sukobu sa porodicom Šabani. I svaki put je ta osoba trebalo da uzme zakletvu od porodice Šabani da bi bila slobodna u Njujorku, a ako on ne bi imao zakletvu, on ne bi mogao da izlazi, nije mogao da ide nigde, bio je kompletno izolovan. Normalno je išao na posao, vraćao se sa posla ali nije izlazio na sastanke i to je bio razlog zašto je udruženje ‘Špresa’ izabralo ovu aktivnost, jer je jedan od naših članova bio u sukobu, i ako on nije bio osoba koja je izvršila zločin, ipak je bio deo te porodice.

[…] Otišli smo kod porodice Šabani, razgovarao sam lično sa Mark Šabanijem, bratom žrtve Marian Šabanijem, tražio sam da pruži ruku pomirenja, iako nisam uspeo da ga ubedim preko telefona, kroz razgovor. Na kraju sam zatražio, rekao sam mu, „Mariane [Mark] običaj albanaca je da otvore vrata za svakoga, mi dolazimo sutra, bićemo u crkvi u dvanaest sati, posle crkve doći ćemo tvojoj kući, zato moraš znati da bi nas sačekao kući. Oprostio ili ne oprostio, postigli sporazum ili ne, običaj je da nas ti dočekaš kući, posle ti odlučuješ, mi imamo naše reči, ti svoje“. Posle smo otišli, posetili smo ga, profesor Anton Četa nam je rekao da je bio nekoliko puta kod njegovog brata na Kosovu i nije naišao razumevanje, nije postigao da njegovu porodicu na Kosovu ubedi da se pomire.

Pričali smo sa Mark Šabanijem i on je pružio ruku pomirenja, ali je zatražio nedelju dana da se on pozabavi sa ostalim delom porodice na Kosovu. Posle nedelju dana, ubiti tri ili četiri dana nazvao me je telefonom i rekao mi, ‘Čekam vas u subotu kući’. Tada sam shvatio da je posao završen i javio sam Anton Četi i grupi, da ćemo otići kod Mark Šabanija jer se postignut sporazum između braća i on će dati peslednju reč.


Da bi ste pročitali i čuli priču o prvom razgovoru sa Besimom Maljotom, molimo vas kliknite ovde