Sećam seda sam kao dete jednom upitala oca, ‘Želim da idem u sve škole koje postoje.’ Nisam znala da su u to vreme postojale škole kao gimnazija i fakultet, ali mi se čini da mi se ta želja ispunila jer sam uspela da se obrazujem. Ovaj smer koji sam uzela [ginekologiju] me je mnogu usrećio, jer sam bila u mogućnosti da pomognem, ali je, istovremeno, bio i osetljiv posao, jer žensko koje dolazi [u kliniku] ostavlja porodicu. Jedna majka dolazi ovdezdrava, ostavlja decu a tvoja je obaveza da je zdravu vratiš porodici.Ali, ponekad se neki slučaj može završti tragično, a u ovom slučaju trgedija je velika i veoma bolna. Mogućnosti su bile veoma loše na početku rada, nedostajala su sredstva, nedostajale su aparature. Bila samprimorana da improvizujem…Radili smo sa tehničarima i sestrama, bez anesteziologa i bez asistenata. Kad bismo imali uspeha, našoj sreći nije bilo kraja (osmehuje se).
Jeldeze Gorani je rođena u Prizrenu, 7. marta 1944. godine. Medicinu je studirala u Zagrebu. Ona je specijalista ginekologije, prikuplja finansijska sredstva za rad bolnice i zagovara zdravstveno obrazovanje žena. 1991. godine, Miloševićev režim otpustio ju je s posla. Otvorila je privatnu ordinaciju i takođe je radila za bolnicu Majka Tereza u Albaniji i istoimenu ginekološku kliniku u Prištini. Do 2002. godine bila je na čelu Odeljenja za zdravstvo, socijalni rad i pitanja roda u Opštini Prizren. Trenutno je lekarka u Prizrenu.