Bilo je mnogo teško videti sebe na ulici. Naprosto si se angažovala, radila svim snagama, mene su čak nakon godinu-dve unapredili na poslu. Bila sam vođa grupe za financiranje opština i samouprava interesnih skupina, i jednom momentu pronaći se na ulici bez ikakve krivnje, bez ikakvog dokaza. I kad sam došla doma, došao je i muž sa posla i možda nisam shvatila težinu pa mužu kažem u smehu, rekla sam, ‘Muže, od danas ću biti kući, domaćica sam. Traži šta god želiš, ja ću napraviti u kući’. Šalila sam se. A on vrlo ozbiljno reče ‘Dobro ženo jer i ja sam isto kao i ti’. Znači istog dana, 12. Jula godine ‘89. su i moga muža izbacili s posla i zabranili mu ulazak u zgradi.
Beti Muharremi rođena je 19. Decembra 1954. godine na selu Kabaš u opštini Vitina. Diplomirala je ekonomiju na Univerzitetu u Prištini, a zatim je zaposlena u Pokrajinskom sekretarijatu za financije. Aktivizam za prava žena započela je 1999. godine, kad se angažirala u izbegličkom kampu Stankovac. Direktorica je nevladine organizacije Dera e Hapur (Otvorena vrata). Trenutno živi u Pristini sa mužem, ima dva sina i ćerku.