Učionica prvog razreda je sedela na podu, učili su azbuku i pisali svoja prva slova na podu. U Fushë Kosovu, na primer, situacija je bila katastrofalna. Te prostorije bi se brzo zagrevale i brzo hladile. Dešavalo se da bi, da bi se stiglo do učionice, morali da prođu kroz kuhinju ili hodnik. Ideju za škole u kućama dao je Halim Hyseni. Sećam se da mu je jednom novinar rekao: ‘Šta ćete da radite tamo? U toj sobi kuvaju pasulj,’ pojednostavljujem sada, ‘Tamo se kuva ručak, a učenici uče?’ Halim mu je odgovorio: ‘Onda mi recite, gde bi deca trebalo da idu da uče? Pokažite mi mesto gde se ne kuva i poslaćemo ih tamo.’
Bajram Šatri je rođen 1946. godine u selu Tomoc, opština Istok. Diplomirao je na Odeljenju za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini. Radio je u Pedagoškom zavodu Kosova kao savetnik za planiranje i analizu. Tri godine je radio kao sekretar Centralnog saveta za finansiranje paralelnog obrazovnog sistema na Kosovu tokom 1990-ih godina. Od 1997. do 1999. godine bio je direktor izdavačke kuće Libri Shkollor u Prištini. Sada je u penziji i živi sa porodicom u Prištini.