Bili smo u Podujevu. Škole su bile zatvorene. […] Bajram i ja smo otišli da ih posetimo. Atmosfera je bila izuzetno teška, zabrinutost veoma velika. Rekao sam im – srednje škole su bile u pitanju – ‘Ne brinite, nastava će se nastaviti na albanskom.’ Tu se rodila ideja. Jer sam u to vreme radio u kancelariji Pedagoškog zavoda, gde je sada Udruženje veterana – tamo smo imali kancelarije. Radio sam do ponoći, razmišljajući šta da radim, kako da to uradim. […] Znao sam da u Kosovu ima oko 10.000 policajaca. Takođe sam znao da imamo oko 12.000 odeljenja. Nije bilo nikakvog načina da se zaustavi obrazovanje kada ljudi žele da se obrazuju. U tim uslovima – na livadi, na livadi; na njivi, na njivi; u kući, u kući.
Halim Hiseni je rođen 12. juna 1944. godine u Kapitu, Medveđa. Završio je Školu za učitelje “Milladin Popović” u Prištini i četvorogodišnji Pedagoški fakultet. Bio je direktor Pedagoškog instituta pre rata, a posle rata bio je jedan od stručnjaka koji su oblikovali obrazovni sistem. Tokom devedesetih bio je jedan od glavnih organizatora paralelnog obrazovnog sistema na Kosovu.