Sve do prve polovine dvadesetog veka, Priština je bila mnogo manji grad, pretežno zelen sa topolama duž svoje dve reke, baštama koje su okruživale grad, kućama sa izbočenim prozorima, i dvorištima koja su imali kapicik sa strane čime su se negovali komšiluci i odnosi. Usred idilične atmosfere podigle su se prilično grandiozne imperijalne građevine Otomanskog carstva. Mnoge od njih su bile sagrađene u orijentalnim stilovima. Pokušaji modernizacije oslabljenog carstva u toku 19. veka su rezultirali u arhitektonskim stilovima pod uticajem Zapadne Evrope. Dva Svetska Rata su redefinisali arhitektonske i društvene građe ovog grada kao što su mnogi zanati i stari bazari suzbijeni i jevrejska zajednica Prištine je takođe nestala. Ova staza poziva na šetnju kroz ostatke tih vremena.