{"id":10891,"date":"2017-08-09T10:44:43","date_gmt":"2017-08-09T10:44:43","guid":{"rendered":"http:\/\/oralhistorykosovo.org\/what-jesuit-missionaries-discovered-about-blood-feuds-and-reconciliation-part-four\/"},"modified":"2017-08-09T11:02:14","modified_gmt":"2017-08-09T11:02:14","slug":"what-jesuit-missionaries-discovered-about-blood-feuds-and-reconciliation-part-four","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/what-jesuit-missionaries-discovered-about-blood-feuds-and-reconciliation-part-four\/","title":{"rendered":"\u0160TA SU OTKRILI JEZUITSKI MISIONARI O KRVNIM OSVETAMA I POMIRENJU: \u010cETVRTI DEO"},"content":{"rendered":"<p><b><i>Ja\u010di motiv za pomirenje u Novom Selu<\/i><\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Dana 10. februara 1893. godine, jezuitski o\u010devi Domenico Pasi i Angelo Sereggi, drugi iz Skadra, otputovali su na severnom delu \u0110akovice do Gornjeg Nogog Sela, kojeg su osnovali 32. katoli\u010dke porodice Fandesi [iz planina Fandi]. Ovo selo je postalo osnova za svakodnevne posete okolnim selima, gde su katoli\u010dki stanovnici bili ili <\/span><i><span style=\"font-weight: 400;\">fandesi<\/span><\/i><span style=\"font-weight: 400;\"> ili <\/span><i><span style=\"font-weight: 400;\">merturi<\/span><\/i><span style=\"font-weight: 400;\"> [Beri\u0161a].<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">U Novom Selu nije bilo crkve, ali je Nekole \u0110etja pozajmio svoju kuc\u0301u Misiji, a otac Pasi je preselio oltar na ulazna vrata, kako bi \u017eene mogle biti u kuc\u0301i, a mu\u0161karci i mladi napolju. Na \u0161esti dan misije, otac je pitao da li ima nekoga ko bi hteo da opro\u0161ti krivi\u010dno delo ili povredu u ime Isusa Hrista. Ispod, pri\u010da od strane oca Pasi:<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">\u201cNekole \u0110etja, koji je bio blizu mene je rekao: \u2018O\u010de, zovi Ginija i nateraj ga da oprosti.\u2019 Gini je bio <\/span><i><span style=\"font-weight: 400;\">fandesi<\/span><\/i><span style=\"font-weight: 400;\"> iz Palabarda koji je bio veoma gostoljubiv u svom selu [&#8230;]. Nekoliko dana ranije, Gini je do\u0161ao kod mene, i dok se ispovedavao, rekao je: \u2018O\u010de, ovih dana ne bih propustio ispovest za bilo \u0161ta na svetu, ali to ne mogu u\u010diniti a da vam pre toga ne ka\u017eem u kakvom se stanju nalazim, jer znam da se ne mo\u017ee ukrasti oprost. Pre godinu dana, dok su u susednom selu pucali u vazduh jer je stigla nevesta, metak je pao u moje dvori\u0161te i ranio jednog malog de\u010daka iz moje porodice, koji je bio oslepljen na jedno oko. Nije bilo namerno, bila je stvarno nesre\u0107a, i ja, iako bi mogao da zahtevam pola krvi, po svetu, odnosno ranu, znajuc\u0301i da po\u010dinioc nije kriv, ja bi mu oprostio ako bi me on pitao.\u2019 Ali umesto toga, stvari su i\u0161le na drugi na\u010din, osoba koja je pucala u vazduh je bio svatov ili osoba koja je bila na pratnji neveste i \u017eeleo je da rana ne ide na njega, nego na glavu domac\u0301instva gde je mlada i\u0161la jer je on pucao za nju. Umesto toga, glava domac\u0301instva je \u017eeleo da se rana pripisuje onom koji je izazvao povredu.<\/span><\/p>\n<p>Na\u0161 Gini je rekao dvojici parni\u010dnih ljudi: \u2018\u010cinjenica rane je sigurna, sigurno je i da imam pravo na pola krvi, sigurno je da mi jedan od vas duguje ovu krv, sada mi recite s kojim bi ja trebao da se bavim u vezi ovoga, bilo da je u pitanju onim koji je pucao i ranio, bilo sa onim koji se o\u017eenio, sa obojicom, ali nemojte me ostaviti da visim, nemojte od mene da napravite \u0161alu za narod; hajde da do\u0111emo do dogovora i ne napravimo od slu\u010dajne rane novi po\u010detak lanca krvi\u2019. Uprkos svemu ovome, mnogo godina su pro\u0161le bez odluke o tome ko je bio taj koji je morao da plati za tu ranu; i to je bilo sramno za jadnog Ginija, koji je narodu izgledao kao kukavica kome se ne morate pla\u0161iti, i ljudi su po\u010deli da mu se ismejavaju i ogovarali su ga, i on se na\u0161ao u takvoj situaciji da je bio prisiljen da se osveti za ne\u0161to \u0161to nije \u017eeleo, \u00a0i ono \u0161to bi bilo sigurno je da bi za njega bilo lo\u0161ih posledica, jer niko od dvojice kome je pripadala krv nije \u017eeleo da prepozna svoj dug, i ako bi Gini ubio bilo kog od njih dvojice, na taj na\u010din bi on izazvao povredu koja bi prethodila novu krv.<\/p>\n<p>Sada, Gini je \u017eeleo da se ispovede, ali je video da to ne mo\u017ee u\u010diniti pre nego \u0161to do\u0111e do razumevanja o ovom problemu sa o\u010dem ispovednikom. Pitao sam ga da li je hteo da oprosti povredu u toku ovih svetih dana. \u2018Da\u2019, odgovorio je on: \u2018iskreno bih mu oprostio i ne bih tra\u017eio ni\u0161ta zauzvrat, jer znam da povreda nije bila namerna, ali mi je potrebno da oni koji su odgovorni prepoznaju da mi duguju i tra\u017ee opro\u0161taj. Ako to ne u\u010dine, \u0161to mi \u010duva \u010dast, nemoguc\u0301e mi je da im oprostim, jer bih postao \u0161ala sela. Ne mogu oprostiti ako osoba koja me je uvredila ne tra\u017ei opro\u0161taj, naprotiv, on se ne brine o tome i prezire me.\u2019<\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Predlo\u017eio sam mu da jasno ka\u017ee da c\u0301e doc\u0301i do dogovora kada su ga dvojica koji su se borili da izbegnu tu krv, pitali. \u2018O\u010de\u2019, odgovorio je on: \u2018rekli smo im, i mi smo ih molili da ne ostavljaju mene i sebe u ovom stanju, ali ih je gospoda oslepio i rekli su mi da im nije stalo do mene, mo\u017eda zato \u0161to znaju da sam protiv prolivanja krvi i protiv borbe, i oni me teraju na osvetu koju ne \u017eelim.\u2019<\/span><\/p>\n<p>Rekao sam mu da sa\u010deka nekoliko dana, da do\u0111e u misiju i ja bi li\u010dno razgovarao sa njegovim du\u017enicima. I ja sam to uradio, ali on nije imao nikakvih odgovora, do tada, posle propovedanja o opro\u0161taju, poku\u0161ali smo pomiriti krv. Vec\u0301 sam odlu\u010dio da po\u010dnem sa Ginijem, koji je bio veoma odlo\u017een time, i kada mi je Nekole \u0110etja rekao da pozovem Ginija, podigao sam glas i rekao: \u2018Gde si Gini?\u2019 I rekao je da je bio u obli\u017enjoj sobi, gledajuc\u0301i na funkciju sa vrata, i odmah je pre\u0161ao preko gomile i do\u0161ao kod mene, \u010dekaju\u0107i na ono \u0161ta \u0107u da mu ka\u017eem. \u2018Gini\u2019, rekao sam: \u2018mnogi me\u0111u onima koji su ovde imaju mr\u017enje koje trebaju da oproste u ime ljubavi Isusa Hrista, i \u017eele da to urade danas i da su blagosloveni danas; neko mora po\u010deti, dati dobar primer. Oprosti osobi koja je povredila de\u010daka i pribli\u017ei se da poljubi\u0161 krst i primi blagoslov za tebe i svoju porodicu.\u2019<\/p>\n<p>Gini, kao \u0161to sam rekao, bio je dobar \u010dovek i ne bi se srec\u0301no osvetio osobi koja je povredila de\u010daka, ali mu je bio potreban jo\u0161 jedan razlog da oprosti kako bi javno spasio njegovu \u010dast. Pa, sada je imao jedan rezlog i odmah je rekao: \u2018Da, opra\u0161tam u ime ljubavi Isusa Hrista\u2019 i poljubio je krst. Onda je pozvao druge osobe iz svoje porodice da poljube krst, i oni su to u\u010dinili\u201d.<\/p>\n<p>Posle opro\u0161taja od strane Ginija, drugi su sledili. Jedan je oprostio ubistvo prijatelja. \u017dena je oprostila krv svog brata. Zbog toga \u0161to je bila sama, \u010dovek iz drugog sela je preuzeo zadatak da je osveti; rekla mu je da prestane. Misija se smatrala velikim uspehom, jer su se sve krvi pomirile bez razmene novca, u stvari kada su tra\u017eili novac od krvi, svi bi protestirali, rekav\u0161i da se opro\u0161tavanje u ime Isusa Hrista mora u\u010diniti bez interesa ili dobiti.<\/p>\n<p><b>Fulvio Cordignano, <\/b><b><i>L\u2019Albania a traverso l\u2019opera e gli scritti di un grande Missionario italiano il P. Domenico Pasi S. I<\/i><\/b><b>. Volume II, Roma: Istituto per l\u2019Europa Orientale, 1934, pp. 157-62.<\/b><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ja\u010di motiv za pomirenje u Novom Selu Dana 10. februara 1893. godine, jezuitski o\u010devi Domenico Pasi i Angelo Sereggi, drugi&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":10887,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-10891","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10891","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10891"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10891\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10894,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10891\/revisions\/10894"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10887"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10891"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10891"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/oralhistorykosovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10891"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}