Garentina Kraja, Sekvenca intervjua

Ratovi proizvode izgubljene generacije, i Milošević je želeo da se ova generacija albanaca izgubi. Ali umesto toga, oni su cvetali.

.


Mi smo uglavnom bili angažovani od strane ljudi, mislim na ljude prvog kruga [postpesimista], pomenula sam posebno Petrita, želeli smo da dovedemo ljude za koje smo mislili da su lideri njihovih zajednica, bilo da su to najbolji učenici u svojim odjeljenjima ili aktivni ljudi koje smo mi poznavali ili ljudi koji su se bavili školskim aktivnostima, znači iz gimnazije Sami Frasheri ili u ovom slučaju gimnazije Dževdet Doda.

Prvo, naše aktivnosti su bile grupne aktivnosti. Bilo je sastanaka koje smo održali kao organizacija, u okviru postpesimista. Zatim, jedna od prvih stvari koju smo uradili je bilo objavljivanje brošure koja se kasnije pretvorila u mesečni list, znači, koliko se sećam, pokušali smo da jednom mesečno objavljujemo postpesimiste. Imali smo i druge aktivnosti. Često smo organizovali plesne zabave [engleski], ali one nisu bile samo plesne zabave [engleski], već su više bile kao način da se okupljamo. Bilo je i nekih bendova tog vremena koji bi svirali, bilo je ljudi koji su svirali muziku, ljudi iz naše generacije koji su svirali, mi smo ih okupljali i slušali ih. Na taj način bi mi organizovali nešto, neke aktivnosti o njima.

Kasnije, kada su stvari u Postpesimistima počele da postaju zvanične, kada smo počeli da imamo koordinatore…. izabrali smo koordinatora koji je koordinirao različite aspekte organizacije. Tada smo počeli da budemo malo formalniji u organizovanju ovih aktivnosti i ponudi van okvira članova postpesimista. Konzistentna aktivnost su bila putovanja u inostranstvu, mislim, u obliku različitih sastanaka, koje smo organizovali sa drugim postpesimistima koji su došli iz drugih zemalja bivše Jugoslavije. Na neki način, to je ono što je oblikovalo našu aktivnost unutar i izvan Kosova, uvek spremni za razmenu svojih iskustava.